Treniranje mladih nogometaša nosi sa sobom pitanje treba li svako dijete koje ima pravo nastupa uključiti u igru ili se usredotočiti na postizanje rezultata. Ovo je često pitanje koje postavljaju treneri u mlađim kategorijama, posebno oni koji tek počinju raditi ili koji smatraju da rezultati i pobjede u tim kategorijama odražavaju njihovu vještinu kao trenera. Međutim, istina je upravo suprotna.
Razvoj djece kao prioritet:
Pravilan odgoj djece i poticanje njihove ljubavi prema sportu i nogometu trebaju biti ključni ciljevi svakog dobrog trenera. Ponašanje i odgoj djece moraju uvijek biti na prvom mjestu. U nogometu, djeca prolaze kroz različite faze razvoja, a interes za sport se mijenja. Često smo svjedoci situacija u kojima najtalentiraniji mladi igrači, za koje smo mislili da će imati vrhunsku karijeru, u dobi od 14. ili 15. godine napuste nogomet i prestanu se baviti sportom.
Jednake šanse za razvoj: Bitno je da svakom djetetu osiguramo jednake šanse za razvoj i da postavimo prave temelje za razvoj njihovog sportskog i životnog karaktera. Kada razgovaramo s vrhunskim trenerima i pitate ih što karakterizira najbolje nogometaše, svi će vam reći samo jedno - "KARAKTER". Za oblikovanje tog karaktera ključni su upravo treneri i roditelji.
Pojedinačne potrebe djece:
Prema mom mišljenju, igranje isključivo radi rezultata i pobjeda, zanemarivanje individualnih potreba svakog djeteta težnja za osobnim uspjehom, znak su narušenog ega trenera. Osobe koje vode omladinske škole trebale bi zabraniti takvim trenerima da rade u klubu, pa čak i da treniraju djecu. Koji signal šaljete "manje talentiranom" djetetu koje se redovito pojavljuje na treningu, pridržava se pravila i poštuje suigrače i trenera, kada dajete prednost "više talentiranom" djetetu koje ne dolazi redovito na treninge, igra egoistično i ne surađuje s drugima te negoduje kada ga trener zamijeni? Takvo ponašanje ne samo da nije fer prema manje talentiranom djetetu, već i šalje negativnu poruku cijeloj ekipi.
Poštovanje i prilika za svako dijete:
Još jedno važno pitanje koje se postavlja je da li trener poštuje igrače koje trenira ako ih pozove na utakmicu, a ne pruži priliku svakom djetetu, iako svako dijete ima pravo na sudjelovanje, čak i na leteće zamjene. Zamislite samo kako se takva djeca osjećaju i koliko je teško objasniti zašto nisu igrala.
Naučiti važne vrijednosti:
Najvažnija poruka koju možemo prenijeti mladim igračima jest da budu ponizni i poštuju jedni druge, protivnike, suce i pravila igre. Također je važno da ispunjavaju obaveze u školi i domu te budu zahvalni svojim roditeljima koji im omogućuju da se bave sportom.
Kao trener, mogu samo reći jedno - radije bih odustao od trenerskog posla nego da mi ijedno dijete tužno dođe zbog toga što nije dobilo priliku zaigrati na utakmici na koju je pozvano. Manje od 1% djece iz ekipe će postati profesionalni nogometaši, a još manji postotak su oni za koje treneri mogu garantirati da će postati vrhunski igrači.
Ključne vrijednosti koje treneri trebaju slijediti:
Kao treneri, moramo držati se nekoliko ključnih stvari. Sva djeca zaslužuju poštovanje, i kada svi igraju, nitko ne gubi. Djeca uče iz stavova koje zauzimaju treneri i roditelji te je važno naučiti ih kako da vjeruju u sebe, čak i kada stvari ne idu dobro i kada je teško.
Na kraju, treba se prisjetiti koliko je djece vjerovalo u igrača poput Luke Modrića i koliko su mislili da će postići isto što i on. Ključna stvar kod njega je karakter koji je izgradio kroz rad i vjeru u sebe kada su ga svi odbijali, zanemarivali i ponižavali. Ovo nam svima treba biti podsjetnik da se pravilan razvoj i karakter igrača moraju staviti ispred kratkoročnih rezultata i individualnih interesa.